Iskrenost poete

On ima ruke od slame,
Golica ih vidno vjetar sa juga.
Gle usne te od papira,
Neljubljene, mirne,
Jer ih prati tuga.
Njemu su izgleda pahulje na dlanovima,
Ravno sa neba streme mu na ruke.
A oči od šećera i vode,
Dobre i zbunjene,
Gledhu sve to dok prepreke lome.
Zato on tako lebdi!
Naizled lagan,
Nevidljiv letač, osjetljive duše,
Samo bi jedno mogao biti.
Upoznala sam poetu,
Il' bar mislim tako,
Njega sa srcem od porecelna,
Kojeg bi dijete zavoljelo svako.