Istina iskrenosti

Kad utihne buka automobila
I ugasnu svjetla sivih solitera,
Ja ću se pitati jesam li iskrena,
Jednom, pa drugi put, pa opet ispočetka.

Kada se osmjehnem, gdje je početak,
I kada pomognem odakle snaga?
Je li to istina ili samo slučaj,
Pitam se često kad ostanem sama.

Bilo vedro ili natmureno,
Ne čine je ni vrijeme ni mjesto,
Trebala bi uvijek istovijetna biti,
Krhka iskrenost, što me umara.

Kad srčano branim, da li skrivam riječi?
Dok pokorno poštujem, da li skrivam srdžbu?
Da li silno bruje, moje tihe riječi?
Istina iskrenosti, živi li u meni?

Mislila sam tihovati je, isto što i podvig,
Mislila sam samovati je nemoguće sasvim,
Mislila sam granice su to za jedno biće.
Ali sloboda u pitanju leži,
I nije zabluda, niti stranputica,
Sve dok iskrenosti bar iskreno teži.