Lastiš

Ponekad se osjećam ko dječiji lastiš,
Dobrano rastegnut na dvije strane.
Moj život nije pjesnički tužan,
Ja pišem stihove nesvrstane.

Slična mi je ta igra lastiša,
Pogrešan korak, sve ispočetka.
Ali kod mene krajnosti nema,
Ni dobro, ni loše, zbunjenost rijetka.

Nezgrapni stihovi, riječi bez veze,
Da li je išta sasvim čisto?
U glavi novo, drugačije,
A ustvari uvijek sve isto.

Pa neka ide to svojim tokom
Neka se zapitanost još poveća,
U traganju, u lutanju duše,
Suština je nijema i daleka.

Skoči, prođi, podigni nivo,
Nastavi borbu sve do zadnjeg...
Razvuci lastiš svojim mislima,
Koračaj hrabro, džinovski, naprijed.