Uvreda

Uvredo, ti pohlepo čudna.
Ti uvredo, tako minorna i mala,
U srce si ljudsko ušla sasvim lako,
A ništa mu dobro nikad nisi dala.

Ti čovjeka mrziš, ali dobro glumiš,
I u duši brzo nađeš mjesto svoje.
Sav taj privid i sva olakšanja,
Nude punim sjajem tvoje lažne boje.

Nosimo te svi, a rijetki se brane,
Jer samo oni koji tebe prezru,
Koji te zaborave jednom za svagda,
Mogu putem spasonosnim poći.

Njihova ljubav presuštiti neće,
Oni vjeruju, vole bližnjeg svoga.
Uvredo, tebe pobijediće krotko,
Zbog radosti, mira i zbog višenjeg Boga.