Zadužbina u duši

Misli su njegove kao vjetar,
Iskustvo pobijedi sadašnji mir,
I uz bujicu osjećanja,
Odlazi i on u svoj manastir.

Njegova je zadužbina negdje u duši,
i teška je kapija protkana mislima,
a zidine sazdane od stihova i riječi
ne daju ući tijelu i praznima.

Ja bih kucala i vrištala sama,
Vapeći da ugledam svjetlost,
Jer ovdje je samo strašna tama,
Osjećaj krivice, razvijena gordost.

Daleko sam, daleko od suštine.