Filozofska sekcija "Tačka" |
||
Dragojana Ristić |
||
|
CRNjANSKOM Ovo iznad mene nije toskanski mjesec, To što vidim i čujem nije Nirvana, Ne izdiže se nada mnom Sumatra... Sve teče... Lament nad čovjekom, nad prošlošću, nad sudbinom. Prolazi žurno i ovo veče. Ne pustim u eter urlike, krike, Zaboravim i odćutim bol. Ne želim da znam za garde i rat, Ja samo želim da zaustavim sat i upokojim vrijeme. Ja bih da kažem dolje grozoti, strahovima, Zaborav gorčini, bolu i beznadežnim pokušajima da se pokori svijet. Kazaljke bučno njišu moje niti, Visim, ubogo, kao marionet. Vrhovi Urala lebde u nedogled. Ne nazire se smiraj, Sumatre nema. Gasne svaki sjaj. Samo još sram se prostire u beskraj, Još davno, srušili smo raj. |
|