Vječni osmijeh
Ako je Ronaldinho po nečemu karakterističan, onda je to
zasigurno po širokom osmijehu. Na terenu ili izvan njega, svejedno je.
Osmijeh s lica skida samo kad – ne igra. Mnogi drže da je samo tako dobro
raspoložena osoba mogla donijeti radost deprimiranom klubu kao što je bila
Barcelona prije njegova dolaska. Ne zaboravimo da je Barcelona tek Ronaldinhovim
angažmanom doživjela drugu mladost. Brazilac je poraze pretvorio u pobjede.
Način na koji proslavlja golove postao je zaštitni znak navijača Barcelone za
koje on uvijek pronađe vremena. Iako je na prvi pogled stidljiv, nije od onih
koji bježe od autograma i fotografiranja. Pokušat će izbjeći različita
promotivna primanja, ali nikad ne zaobiljazi ona organizirana u humanitarne
svrhe. Uostalom,
Ronaldinho je ambasador Ujedinjenih naroda za mir i solidarnost u
svijetu.
Strast za nogometom
Najveći
životni užitak Ronaldinha? Igrati nogomet! Kada brazilski majstor govori o
nogometu, ne misli na posao jer njemu je jednako uzbudljivo igrati i na plaži i
na igralištu. Za njega je propuštanje utakmice noćna mora. Ronaldinho uživa kad
igra, a uživaju i oni koji ga gledaju. Jer, utakmica bez njegovih čarolija gubi
na vrijednosti. Nedostaju dodavanja žmirečki, urođeni pregled igre, brzina i
vještina kojom izbacuje protivnike.
S 25 godina nalazi se na Everestu karijere, a tek je krenuo u osvajački pohod.
Svjetski je juniorski prvak iz 1997., osvojio je Copa America (1999.), Mundijal
(2002.), špansko prvenstvo (2005.), FIFA World Player Award (2004., 2005.),
Zlatnu loptu (2005.)...
Idol: brat
Roberto
Svaki
sportista ima svog idola. Ronaldinho je vrlo jasan: "Uvijek sam govorio da je
moj brat Roberto bolji od mene". U rijetkim
medijskim ispovijedima između redaka se ipak može pročitati da je "Dinho"
prelomio na nogometnu stranu tijekom Svjetskog prvenstva u SAD-u 1994. godine.
Tada ga je fascinirao – Romario. Ali, Rivelino, Zico, Valdo, Rivaldo i Ronaldo
također su neki od igrača koji su mu prirasli srcu.
U tom kontekstu valja spomenuti i viđenje Tostaa. Bivši brazilski
reprezentativac u studenome je prošle godine u svojoj kolumni u Jornalu de
Brasil usporedio Ronaldinha s brazilskim asovima iz drugih vremena: "Ima
dribling Rivelina, brzinu, spretnost i fizičku snagu Jairzinha i Ronalda,
tehniku Zica te kreativnost Romarija." Sasvim dovoljno dokaza da je Ronaldinho
najbolji nogometaš svih vremena.
Familija na okupu
Ronaldinho
je veoma vezan uz majku Miguelinu koja živi između Porto Alegrea i Španjolske.
Svaki put kad nisu na okupu, pati obitelj de Assis. To vrijedi i kad je riječ o
bratu Robertu i sestri Deisi. Roberto je tijekom 80-ih bio igrač Gremija. Pred
njim je bila blistava karijera, ali ga je teška ozlijede udaljila od zvjezdanog
puta. Danas je Roberto u menadžerskim vodama, a Deisi je osobna tajnica pet
godina mlađeg brata. Deisi s brine da oko Ronaldinha sve bude na pravome mjestu
i ona je ta koja koordinira njegov zgusnuti raspored.
Brazilski virtuoz živi u trokatnici u Castelldefelsu, obalnom predgrađu 20km od
Barcelone, gdje su svoje vile svojedobno imali Ronaldo i Prosinečki. Ronaldinhov
dom nikad nije pust: bratić Tiago, "zaposlen" je kao osobni vozač Barçine
zvijezde, a tu je i nećak Diego, Robertov sin…
Pogled prema
nebu
Poznato
je da su Brazilci vrlo religiozni, a takav je i Ronaldinho, iako njegova
predanost nije toliko intenzivna kao nekih drugih brazilskih nogometaša. U svom
boksu u svlačionici posjeduje niz religioznih sličica i nema te utakmice prije i
poslije koje se Ronaldinho nije obratio Bogu. S obzirom na to da uvijek izlazi
posljednji na teren (te dodiruje rukom travu), može se zaključiti da je i pomalo
praznovjeran. No, iako će nakon svakog pogotka pogledati u nebo, Svevišnji ipak
nije taj kojemu posvećuje pogotke. Ronaldinho ne zaboravlja svog oca, Joaoa,
koji je preminuo 25. siječnja 1989. godine. "Dinhu" je bilo samo osam godina kad
mu je otac izgubio život. Pretrpio je srčani udar dok se kupao u bazenu
koji je Ronaldinhov stariji brat Roberto, tada igrač Gremija, darovao obitelji.
Gubitak Joaoa bio je težak udarac za obitelj de Assis. Majka, gđa Miguelina,
bila je prisiljena prihvatiti očinsku ulogu.