ISTORIJA

 

 

 

 

Dan kad je Madrid postao Real Madrid dogodio se 29.6.1920. godine, tada je španski kralj dodijelio Madridu titulu Royal (kraljevski) ili na španskom REAL.

Više od stotinu godina uspješne povijesti najboljeg kluba na svijetu teško da se može zbiti na par redova kucanog teksta. Real Madrid nije najstariji klub na svijetu, nije čak ni u Španjolskoj (starija je Huelva Recreativo), nema najveći stadion, niti najveći broj sezonskih ulaznica, ali na spomen njegovog imena svi znaju da se radi o najboljem svjetskom nogometnom klubu, što je ozvaničila i FIFA dodijelivši im titulu ekipe stoljeća. Stariji pamte Di Stefana, Puskasa, Genta, Riala koji su predvodili najjači Real s kraja pedesetih, nešto mlađi pamte Butraguena, Michela, Camacha i Hugu Sancheza, a današnji Los Galacticosi Zizou, Raul, Ronaldo, Roberto Carlos, Robinho… su imena koja bi trebala garantirati uspjeh, ako ne na nogometnom onda barem na marketinškom planu.
Od princa u bijelom do Kraljevskog kluba
Priča o Realu počinje 1900. godine kada je grupica entuzijasta osnovala Madrid Football Club, a dvije godine kasnije jedan od osnivača Juan Pedros legalizira klub, a prvi predsjednik je bio izvjesni Juan Palacios. Za opremu su izabrali bijele šorceve i majice, po uzoru na legendarni londonski kriket klub, London Corinthians. Već prve godine postojanja rađa sa rivalstvo s Barcelonom koja je iz prvog derbija izišla kao pobjednik. Kada su iste sezone nakon pobjede nad Espanyolom svoje vitrine ukrasili prvim trofejem (Copa de la Gran Pena) nisu ni slutili da će one stotinu godina kasnije glasiti za najbogatije na svijetu. Za 1000 peseta mjesečno Real 1912. godine iznajmljuje ograđeno igralište. Te iste godine na igralište istrčava mladi napadač imenom Santiago Bernabeu, koji je kasnije kao predsjednik kluba postao centralna figura u povijesti Kraljevskog kluba. Zašto kraljevskog? Poznato nam je da se rezidencija španjolskog kralja nalazi u Madridu i da se godina osnutka Madrid Football Cluba poklapala se inauguracijom španjolskog kralja Alfonsa XIII. Ipak dan kad je Madrid postao Real Madrid dogodio se 29.6.1920. godine kada je španjolski kralj dodijelio Madridu titulu Royal (kraljevski) ili na španjolskom REAL. Novo ime, novi stadion, onaj legendarni na Chamartinu, otvoren je utakmicom Real Madrid - Newcastle Utd. U isto vrijeme madridski Atletico gradi stadion Metropolitano, tako da Madrid poprima konture pravog nogometnog grada, što je i danas. 1929. godine formira se jedinstvena španjolska liga (današnja Primera). Real dovodi Ricarda Zamoru, prvog u nizu velikih igrača koji su nastupali u bijelom dresu, za tada rekordan iznos od 150000 peseta. S njim 1931. godine bez ijednog poraza osvajaju svoje prvo od trenutno 29 osvojenih naslova prvaka Španjolske. Nakon završetka španjolskog građanskog rata, Pedro Parages kreće u obnovu kluba, ali i stadiona koji je za vrijeme rata služio kao logor.
Za vrijeme vladavine Francisca Franca (1939 - 1975) Real je važio za frankovski klub i zabilježio najveće uspjehe u povijesti kluba, ali i najveću pobjedu (11:1) nad Barcelonom 1943. godine. To je bila izuzetno važna godina za klub, pošto je na mjesto predsjednika došao Santiago Bernabeu, s jasnim ciljem da od Reala stvori veliki europski klub.
Pedesetih godina XX stoljeća počinje ere kraljevskog kluba. Na svoj pedeseti rođendan igraju protiv južnoameričkog Millionariosa u kojem briljira Alfredo di Stefano, igrač koji će se godinu kasnije pridružiti kraljevskom klubu koji se dugo sporio sa Barcom koja je ranije kaparisala Di Stefana. Sredinom pedesetih formira se i Kup prvaka, takmičenje najboljih europskih klubova. Prvi europski prvak je bila madridska momčad. Porazili su francuski Reims (današnji francuski drugoligaš) koji je imao jaku momčad na čelu sa Raymondom Kopom (koji je kasnije i završio u Realu) i Justom Fontaineom. Iduće godine na svom Santiago Bernabeu bili su bolji od Fiorentine 2:0, nakon velikog polufinalnog okršaja protiv Manchester Utd.-a. Golove za drugu europsku krunu su postigli Kopa i Rial. Po treću titulu su morali ići do Brisela. Ni Milan nije bio dovoljno jak da se suprotstavi moćnim Španjolcima. Pamtit će se samo 3:2 za Madrižane golovima Di Stefana, Riala i Genta. Iste godine momčad osvježavaju Galopirajućim majorom, Ferencom Puskasom. U četvrtom finalu priliku za popravni su imali ponovno nogometaši Reimsa, ali Francuzi će Stuttgart zapamtiti samo po porazu 2:0 (Di Stefano, Mateos). Peto u nizu finale i titula dogodila se u najljepšem finalu u povijesti ovog natjecanja, na krcatom Hampden Parku (na kojem im se i 2002. posrećilo također protiv Nijemaca) protiv Eintrachta iz Frankfurta u spektakularnoj utakmici s deset zgoditaka od kojih je čak sedam završilo u mreži Nijemaca.
l kada je već natjecanje u Kupu prvaka postajalo smiješno, Barcelona im je uspjela podmetnuti nogu već u prvom krugu natjecanja 1961. godine uz svesrdnu pomoć engleskog sudca Leafa koji je poništio čak četiri Realova pogotka. Barcelona je dogurala do finala gdje je poražena od Benfice, isto kao i Real iduće sezone.
l tako na putu do svojih devet europskih pehara redali su Partizana (1965/66), Juventusa (1997/98), Valenciu (1999/00) i Leverkusena (2001/02). Možda uz ove uspjehe skromno izgledaju dvije osvojene titule pobjednika UEFA kupa, naravno za redom. (1984/85 i 1985/86). Ceh su platili Videoton i FC Koln.
Situacija u Primeri se odvijala po sličnom scenariju kao i u Europi. 29 titula prvaka Španjolske, 17 puta pobjednici Copa del Reya. Sedamdesetih su nastupali u bijelom dresu Breitner, Stielike i Santillana. Realova generacija iz osamdeset i neke je bila izvanredna. Buyo, Chendo, Camacho, Michel, Gallego, Gordillo, Butragueno, Sanchez....bili su nedodirljivi od 1985. do 1990. godine. Ne zaboravimo izvrsnog strijelca, Argentinca Valdana. Devedesetih predsjednici Mendoza i kasnije Sainz nisu štedjeli novac. Gledatelji na Santiago Bernabeu uživali su u potezima Zamorana, Redonda, Laudrupa, Šukera, Mijatovića.....
Niti jedan klub na svijetu se ne može pohvaliti ovakvim uspjesima niti ovakvim igračima. A malo tko i navijačima. U Madridu postoje dva sveta nogometna mjesta, Santiago Bernabeu na kojem se uspjesi stvaraju i fontana La Cibeles gdje se proslavljaju. Ova dva mjesta su povezana i ulicom Paseo da la Castellana i ljubavlju Madrižana prema Kraljevskom klubu. HALA MADRID