Sve je počelo 2. novembra 1994. godine prvim treningom na terenima TK Crvena
zvezda. Snovi i interesovanja tada malene 9 i po godišnje Jelene Janković prešli
su sa klavira i učenja francuskog i engleskog jezika u diplomatskoj školi na
Dedinju , I na reket. Ubrzo se iz čiste dečije radoznalosti rodio danas svetski
dragulj “belog sporta” koji je za kratko vreme prešao dug put od prvih teniskih
koraka do prvih trijumfa i titula. Samo šest meseci druženja sa reketom bilo je
dovoljno raskošnom talentu da se rascveta i krene u pobedničke pohode i vine na
prva takmičenja. Prvi turnir Jankovićeve najavio je nešto što je danas fakat,
Jelena je rođena za velika dela. Prvi turnir odigrala je 1995. godine, bilo je
to prvenstvo Jugoslavije u konkurenciji do 10 godina na kome je stigla do
polufinala. Već sa 11 godina postala je šampionka države u konkurenciji do 12,
kada je ponela naziv najbolje i na čuvenom “Limon Boul-u” u Italiji.
Da bi stigla do zvezda, da bi nastavila šampionskim putem kojim je krenula već
na samom startu karijere, Jelena je morala da se otisne u daleku Ameriku jer u
našoj zemlji uslova za napredak i razvoj nije bilo. Posle samo nekoliko meseci
Jeleninog boravka na Floridi stigao je poziv od teniskog maga Nika Bolitijerija,
da se “novo tenisko čudo od deteta”, kako je sam Bolitijeri kasnije nazvao,
pridruži ostalim talentima u njegovom teniskom kampu na Floridi. Na taj nacin je
extra talentovana devojčica iz Beograda krenula da krči put ka svetskim
visinama. Dani rada, prolivenog znoja, bezbroj odserviranih loptica, brušenje
udaraca do maksimuma, uveli su Jelenu u novo poglavlje njene teniske bajke koja
još uvek traje, zapravo nalazi se na početku jedne zlatne ere.
Sa nepunih 16 godina Jelena je osvojila gren slem prvenac u juniorskoj
konkurenciji - Otvoreno prvenstvo Australije u Melburnu 2001. godine u kojoj je
nosila naziv svetskog “broja 1” u juniorskoj konkurenciji. Odigrala je i finala
US Opena i Oranž Boula. Već naredne godine oprobala se u profi vodama, kada je
sa samo osam odigranih profi turnira stigla do 197. pozicije na svetu, odigravši
finale na turniru u Virdžiniji, kao i četvrtfinale WTA turnira u Stenfordu kada
je posle velike borbe bila zaustavljena od Belgijanke Kim Klajsters. Već tada su
se čule ocene teniskih stručnjaka sa svih strana, posebno Bolitijerija da je
Jelena igračica koja nema slabu tačku, da spada u sam svetski vrh kada je
tehnika u pitanju i da je njen dvoručni bekhend jedan od najboljih na svetu.
-Jelena je devojka koja će dominirati svetskom scenom “belog sporta”-rekao je
2001. godine za svoju pulenku Bolitijeri.
Ulazak u prvih 100 najboljih igračica sveta Jelena je ostvarila trijumfom na ITF
turniru u Dubaiu novembra 2003. godine osvojivši profi prvenac. U nastavku
Jelena je išla korak po korak, sigurnim i hrabrim hodom ka visinama… U maju
2004. uzela je prvu WTA titulu na turniru u Budimpešti. Usledila su i finala u
2005. na velikim takmičnjima Dubaiu, Birmingemu i Seulu. Dubai se Jeleni opet
pozlatio, neverovatnom igrom rušila je sve pred sobom, u polufinalu savladala
Serenu Vilijams oduzevši joj prvi set bez izgubljenog gema. U finalu turnira
nagradnog fonda od milion dolara, bila je Jelena na korak od trijumfa kada je
nedostatak sreće i iskustva presudio, i pobedu prepustio tada prvoj teniserki
sveta, Amerikanki Lindzi Devenport. Posle finala u “zlatnom gradu” Jelena po
prvi put dolazi do pozicije 20. na WTA listi. Takmičarsku 2005. Jelena je
zavrsila na 22. mestu najboljih teniserki sveta.
Sezona 2006. imala je neverovatnu fabulu - od velikih razočarenja do najvećih
radosti. Start sezone i narednih par meseci bili su za Jelenu period očaja i
takmičarske krize. Zabeležila je čak deset vezanih poraza, od čega devet prvih
kola na najvećim svetskim takmičenjima. Razočarenje je bilo toliko da je čak
razmišljala i da napusti tenis, a onda se kolo sreće okrenulo u pozitivnom smeru
za Jelenu i ona se koracima od sedam milja vratila sa već 40. pozicije u prvih
20 teniserki sveta! Usledio je Jelenin serijal sjajnih partija i rezultata,
senzacionalna pobeda u trećem kolu Vimbldona nad braniocem titule Venus
Vilijams, finale u Los Anđelesu gde je na putu do njega pobedila i drugu sestru
Vilijams i time postala jedina igračica na WTA turu koja je u 2006. godini
savladala obe američke sestre. Uhvatila je tada Jelena zalet i kada su svi
pomislili da je ništa više neće zaustaviti desila se povreda leđa zbog koje je
morala da preda meć u Montrealu i otkaže turnir u Nju Hejvenu koji su prethodili
gren slemu u “Velikoj jabuci”. Jelena se uputila ka Njujorku i ne sluteći šta će
joj se desiti. Prvi put posle “vladavine” Monike Seleš naša zemlja je dobila
jednog gren slem polufinalistu -Jelenu Janković. Pod sjajnim i raznovrsnim
udarcima naše teniserke padale se na terenima Flešnig Medouza jedna po jedna
protivnica, favorit za favoritom…čak tri igračice iz prvih deset na svetu
(Nikola Vaidišova, Svetlana Kuznjecova i Elena Dementijeva). U polufinalu
Otvorenog prvenstva Amerike Jelena je snage odmerila sa Belgijankom Žistin Enan
i bila na korak od plasmana u samu završnicu.