BIOGRAFIJA
Diego Armando Maradona (Villa Fiorito, Buenos Aires, 30. listopada 1960.), bivši argentinski nogometas, svjetski prvak s Argentinom iz Meksika 1986., jedan od najboljih i najpopularnijih nogometasa svih vremena. Maradona trenutno obavlja duznost argentinskog nogometnog izbornika.
Kao peto od osmero djece u obitelji Chitora i Tote Maradone, rodjen je u Avellandi, radnickoj cetvrti Buenos Airesa, u nedjelju - sveti dan svakog Argentinca. Dan za nogomet. Nogomet mu je, napisat ce hronicari morao biti u krvi. Na Diegovu karijeru najvise je utjecao njegov ujak Cirilo, nekad golman malog kluba Corrientes, pravi nogometni ovisnik. Za ujaka ga vezuje i scena koja nema dodirnih tacaka s nogometom. Mali Diego je jedne veceri upao u rupu na nezgodnom mjestu. Ujak Cirilo je bio blizu: "Evo me, Diegito, samo drzi glavu iznad dreka!" Francisco Cornejo, scout Argentinos Juniorsa, prvi je uocio Diegov talent: "Sve, bas sve je mogao napraviti s loptom. Glava ili noga, svejedno. Lopta se jednostavno lijepila za Diega." No, Cornejo je bio zabrinut izgledom sicušnog djecaka, morao je ojacati da bi opstao u nogometu. Uz dopustenje roditelja odveo je Diega doktoru sumnjive reputacije. Cacho Paladino injekcijama je podignuo misice buduce zvijezde. Paladin je to 1995. godine, nakon penzionisanja, priznao pred novinarima rekavsi: "Kad sam okoncao tretman, Diego je izgledao poput najboljeg trkaceg konja. Pritom uopce nije pocrvenio, a trebao je, jer je tim cinom odveo Maradonu u svijet dopinga."
Dana 20. listopada 1976. (10 dana prije 16-og rodjendana) Diego je odigrao svoj prvi susret za seniore Argentions Juniorsa. Tada je postao najmladji prvoligadki nogometad u istoriji argentinskog nogometa. Naredne godine odigrat ce prvu utakmicu za seniorsku reprezentaciju Argentine. Ipak, 1978. selektor Luis Cesar Menotti nije ga uvrstio u nacionalnu selekciju za Prvenstvo svijeta u Argentini rekavsi kako je Diego premlad da bi izdrzao pritisak. Godine 1979. bio je kapetan reprezentacije Argentine koja je u Japanu osvojila naslov juniorskog prvaka svijeta. Tada su se Juventus i Barcelona poceli raspitivati za "malog zelenog", kako su ga zvali. No, nisu bili jedini - u igri su bili Arsenal i Sheffield United. Brzo su odustali kada su culi pocetnu cijenu od 800.000 funti. Tada je to bio prilicno velik novac. Diego je ostao u Argentini i 1981. s klubom Boca Juniors osvojio je naslov prvaka Argentine. Godinu dana kasnije nastupit ce na svjetskom prvenstvu u Spaniji i potpisati za Barcelonu.
U Barceloni je prvi put probao kokain. To je kasnije obrazlozio ovako: "Nista posebno. Zelio sam se osjecati zivahnijim." U klubu svi su sumnjali, ali su sutjeli jer Maradona je bio prevelika investicija. Cak je nastupao u anti-droga TV reklamama i to dobro placenim. Godine 1984. potpisao je za talijanski Napoli s kojim ce osvojiti dva naslova prvaka Italije (1987. i 1990.), a 1989. osvojit ce i Kup UEFA - prvi europski naslov Napolija.
Na XIII. svjetskom prvenstvu u Meksiku (1986.) dvostruki je strijelac u utakmici Argentine s Engleskom. Prvi njegov gol na toj utakmici i dan danas se prepricava. Rijec je o pogotku koji je Diego kasnije nazvao Bozijom rukom. Tada je s Argentinom osvojio naslov prvaka svijeta u dramticnom dvoboju s reprezentacijom Zapadne Njemacke (3:2). Tri godine kasnije dva je mjeseca proveo u Argentini i nije se pojavio na pocetku talijanskog prvenstva. Zatrazio je ispisnicu iz Napolija zbog transfera, ali je zahtjev odbijen. Na Svjetskom prvenstvu u Italiji (1990.) s reprezentacijom je dosao do finala, ali su porazeni od SR Njemčake 1:0.
Godine 1991. bio je pozitivan na doping kontroli (otkriven kokain) te je kaznjen
s 15 mjeseci zabrane igranja. Iste godine, nakon povratka u Argentinu, uhvacen je
zbog posjedovanja kokaina. Sudska presuda je glasila - kontroliran medicinski
tretman. Godinu dana kasnije nakon doping skandala odbio se vratiti u Napoli i
ultimativno je zatrazio transfer. Novi klub bila je Sevilla. Godine
1993. vratio se i u reprezentaciju i to s kapitenskom trakom. Iste godine
napusta Sevillu i potpisuje za argentinskog prvoligasa Newell's Old Boys. Vec
naredne godine (1994.) otpusen je iz Newell's Old Boysa jer je uporno izbjegavao
treninge. Te godine ponovo je dosao na naslovne stranice nakon sto je iz zracne
puske gadjao (i pogodio) jednog novinara. Na Svjetskom prvenstvu u Sjedinjenim
Drzavama nastupio je na prve dvije utakmice za argentinsku reprezentaciju jer je
na doping kontroli opet bio pozitivan i morao je napustiti selekciju uz
15-mjesecnu zabranu igranja. Pored toga, nogometnim rjecnikom receno: izgubio je
i utakmicu sa zenom koju je volio, majkom sina kojeg nikada nije imao hrabrosti
priznati.
Godine 1995. nakon dvije neuspjesne trenerske avanture (Racing Club i Deportivo Espanol) vratio se u Boca Juniors kao igrac, uz najavu da se rijesio kokaina. No, vec sljedece godine sam je potrazio pomoc u jednoj svajcarskoj klinici. Utakmicu s kokainom jos nije dobio. Nakon tretmana 1997. godine ponovo je u dresu Boca Juniorsa. No, u prvoj utakmici sezone (protiv Argentinos Juniorsa) još jednom je pozivitan na doping kontroli. Opet kokain. Na svoj 37-i rodjendan, 30. listopada 1997., telefonom se javio TV postaji America Z. Oni koji su slusali kazu da se gusio u suzama. Rekao je: "Nogometas u meni stigao je do kraja staze. Sutra će biti najtezi, najgori i najtuzniji dan u mom zivotu." U siječnju 2000., dolazi na Kubu kako bi se ponovo pokusao izlijeciti ovisnosti od droge. Svi raniji pokusaji ocigledno nisu bili uspjesniji.