Bambutima se nazivaju Pigmejci koji žive u zavali Konga.U srcu kontinenta,u sjenama prašume centralne Afrike,teče rijeka Ituri,pritoka Konga,Uz obale njenog gornjeg toka,među visokim drvećem,na malim ravnicama žive Pigmejci.

Pigmejci su veoma zanimljivi ljudi i sve do najnovijeg diba bili su zagonetka.Žive među Crncima,pa bi svako rekao da su i oni crni.Ali oni to nisu,boja kože im je slična našoj-bijeloj boji.Visi-

Na im je mala,a imaju poseban izgled lica.Tijelo im je tako karaKteristično,da niko ne može zamjeniti Pigmejca sa čovjekom bilo koje druge rase.Bambutski Pigmejci su sigurno naj niži ljudi na svijetu.Prosječna visina muškarca je oko 146 cm,a žene oko 133 cm.Zanimljivo je da se Pigmejci nikada ne kupaju i da se plaše vode.Zato se ne treba čuditi što im tijelom ima neki poseban miris posve različit od crnackog.

Najveci dio hrane Pigmejci nalaze u šumi.Sakupljaju banane,

Orahe,korijenje i razne druge biljke.Veoma su malih životnih potrba,zadovoljavaju se onim što imaju.Žive udruženi u male zajednice koje se sastoje od grupa po 40 porodica.Zajednički idu na rad i u šumu.Žive u malim kolibama,čija je gradnja isključivo posao žena.

Čim se ukažu prve zrake na istoku,Pigmejci odmah ustaju.Tada se čuje pucketanje vatre,dok se kroz lišće šume diže dim.djece se deru a starije među sobom razgovaraju.Svi malo po malo izlaze iz svojih koliba i skupljaju se oko vatre.

Tako polje,gdje im se nalazi selo oživljava.Napunjene lule,koje su napravljene od rebra bananinog lišć,idu od jednog do drugog.Jedna djevojka koja je do tada sjedila pokraj vatre,ustaje i pjeve.To isto ponavlja i neka žena.Zatim donesu banane,orahe i razno korijenje,te sve što im je preostalo od pošlog dana i zajednički jedu.Zatim se uređuju:žene,djevojke i dječaci po licu,nogama i rukama crtaju raznobojne pruge.pri ovom uređivanju niko ne uzima vodu,da se njome opere,to nikome ne pada na pamet.

Kasnije kada se nahrane i urede,odlazi svako na svoj posao.

Ljudi prave lukove,buše rebra od banana,prave od njih lule itd.

Žene nose vodu,prave kolibe uređuju djecu,pletu od čekinja divljih svinja kićanke,koje mladićima i djevojkama služe kao ukras na plesovima.

Poslije ovih jutarnjih aktivnosti polje ostaje prazno.ali već oko 4 časa počinje oživljavati.Žene sa punom korpama nagovještavaju svoj dolazak iz daleka.Za kratko vrijeme zapucketa vatra, puši se dim,stvari iz korpa se gule,stružu,kuvaju i peku-priprema se ručak.

Dolazak lovačkog psa nagovještava dolazak muškaraca iz lova.Oni pristižu jedan za drugim donoseći ulovljenu divljač koju odlažu svi na jedno mjesto.Zatim pocinje dioba.Poglavica plemena dijeli svima jednako,svim pripadnicima sela.

Pigmejci i danas žive tradicionalnim načinom života,ali se sve više povlače u najzabačenije zavale Konga,pred nemilosrdnom najezdom civilizacije i svega negativnog što ona donosi za njih.