Poznato i nepoznato o pivu
Pivo je alkoholno piće koje se pravi od kvasca, hmelja, ječma i vode. Spada u alkoholna pića sa manjom koncentracijom alkohola (3 - 13%). Jedno je od najstarijih pića koje se koristilo u Egiptu. Danas je veoma zastupljeno u cijelom svijetu, pa i u Bosni i Hercegovini. Pivo se proizvodi u pivarama a služi se u pivnicama, raznim kafićima i kafanama.
Pod pivom se podrazumijeva slabo alkoholno piće, koje se proizvodi u procesu alkoholnog vrenja iz slada, hmelja, vode i pivskog kvasca. Voda je glavni dio napitka i služi kao rastvarač. Slad se dobija od žitarica, najčešće od ječma i daje pivu sastojke ekstrata od kojeg zavisi punoća ukusa i koncentracija osnovnog ekstrata piva.
Hmelj konzervira pivo i daje mu ugodan miris i gorak ukus, dok pivski kvasac izaziva alkoholno vrenje u kome šećer prelazi u alkohol i ugljen dioksid. Pivo je potpuno prirodan i biološki uravnotežen proizvod, pa se s pravom smatra "tekućom hranom". Energetska vrijednost jedne litre standardnog piva odgovara energetskoj vrijednosti jedne litre punomasnog mlijeka.
Prema starim iskopinama i zapisima arheolozi su utvrdili da su stari Babilonci proizvodili pivo u domaćinstvu još 7000 godina p.n.e. Imali su 16 sorti piva, a za vrenje su koristili ječmeni šećer i pšenicu. Odavde se prenijela proizvodnja piva u stari Egipat, Persiju, Grčku i druge zemlje. Egipćani su znali da prave pivo već 2000 godina p.n.e., a Grci su, primajući civilizaciju od njih, naučili i vještinu proizvodnje piva, za njima Rimljani, pa stari Germani i onda ostale evropske zemlje. U tim vremenima pivo je pravljeno iz šećera, ali bez hmelja, tako da je dobijeni proizvod bio vrlo kiseo. Tada su u pivo dodavali različite trave - pelin, lupin glog, šafran i dr. Primjena hmelja predstavlja važno otkriće i čini osnovu savremene tehnologije piva. Hmelj se prvi put počeo koristiti u Novogorodskoj Rusiji. Usavršavanje parne mašine vrlo se povoljno odrazilo na razvoj pivarstva. Najvažniji tehnički pronalazak predstavlja pronalazak mašine za hlađenje. Zahvaljujući najvažnijim naučno-tehničkim dostignućima u 19. vijeku, stvorene su osnove za pretvaranje usitnjenih preduzeća u velike fabrike piva.
Različiti proizvođači piva preporučuju optimalne temperature na kojima se piju njihova piva. Međutim, u zavisnosti od vrste, podvrste i od sastojaka piva mogu se dosta precizno odrediti temperature na kojima pivo daje najbolji kvalitet. Na primer, pilsneri se služe na dosta niskim temperaturama, oko 0°C, dok većina britanskih aleova, portera i stouta na temperaturama podruma ("British Cellar Temperature"), od 5°C do 11°C, neki čak i do 13°C.
Temperatura dosta utiče na ukus piva. Što je hladnije, manja je i količina ugljen dioksida, samim tim manje je izražen ukus i miris piva. Hladnije pivo utiče i na to da receptori ukusa i mirisa u ustima i nosu izgube čulnost. Temperature na kojima se služe glavne vrste piva su:
| Iz neobjašnjivih razloga često se čuje mišljenje da pivo piju ljudi plićeg džepa i slabijeg obrazovanja, dok oni drugi, bogatiji i ugledniji, uživaju u drugim pićima, prije svega, u vinu. Ovo mišljenje pobijaju sportisti kao što su Boris Beker i Jirgen Klinsman, političari Roman Hercog i Helmut Kol, manekenke Eva Hercigova i Naomi Kempbel, glumci Šon Koneri, Klint Istvud, Kevin Kostner i Bred Pit, pjevači Tom Džons, pa čak i pripadnici plemstva - kraljica Elizabeta II i princ Čarls, princ Viljem Aleksander iz Danske - svi oni uživaju u krigli, čaši ili boci ovog "soka" posebne vrste.Piće "rokera" i "bajkera" je pivo.Da bi pivo, dok se pije, duže vrijeme zadržalo svoj kvalitet, odnosno temperaturu koja je optimalna za određenu vrstu, najpogodnije su čaše koje imaju debelo staklo. Takva čaša služi kao izolator od vanjske temperature. Zbog toga su krigle vrlo popularne, jer imaju debelo staklo i vrlo dugo mogu održati optimalnu temperaturu. Osim krigli koriste se i čaše sa "stalkom" jer sprječavaju da ruka, koja drži čašu, grije pivo. Takve čaše se hvataju za stalak, a ne za tijelo. U svakom slučaju, i krigla i čaša moraju biti dovoljno velike da može stati cijelo pivo iz boce, sa pjenom. Mnogi ne vole pjenu tako da pivo ulivaju duž ivica čaše. Pjena je veoma bitna i mnogo utiče na opći utisak o nekom pivu. Sprječava zagrijavanje piva i nalazi se kao izolator između piva i vanjske sredine, te daje pivu neophodnu gorčinu, ukus pivskog kvasca i miris. | |
Važan je i oblik čaše koji mora biti prilagođen vrsti piva. Pijete li "lager" pivo, koje se pije brzo i ima manji procenat alkohola, ono se toči u kruškoliku čašu bez dugačke nogice. Kako se brzo pije, ono ne stigne da se ugrije. Nasuprot tome, posebna, sortna piva toče se u čaše tipa pehara, s dužom nogicom. Ona su, naime, jača, polahko se pijuckaju jer sadrže veći postotak alkohola, a duža nogica omogućuje da ne zagrijavamo pivo držeći rukom čašu.
Sada se čaše za pivo prave isključivo od stakla. Ranije se pivo pilo iz volujskih rogova, iz pehara od metala ili kamena, iz posuda koje su pravljene od drvenih daščica ili od drveta na neki drugi način, i najčešće od terakote. Krigle su, u to vreme, često imale poklopac, koji je štitio pivo od muha, koje su se rojile u pivnicama.
Alkohol je poznat po tome što izaziva dehidraciju tijela. Zbog toga je dobro da poslije pijančenja popijete dosta vode, a i čim se probudite poželjno je da ponovite postupak, jer je naravno velika količina iste, prethodne noći "dehidrirala" vaša tkiva. Normalno, mahmurluk prati i velika glavobolja. Da bi se spriječila glavobolja najbolji je običan aspirin. Važno je da ne popijete aspirin prije pijenja alkohola jer je dokazano da aspirin povećava apsorpciju alkohola u krvi od 40% do 100%. Rješenje se možda krije u belgijskom načinu točenja piva! Važno je pivo natočiti tako da na vrhu čaše ima "tri prsta" pjene. Pjenu koja nadvisuje ili prelazi rub čaše, treba obavezno odstraniti jer je puna ugljen dioksida koji je suvišan i izaziva gorušicu, podrigivanje i glavobolju. Pivo se, bez te suvišne pjene, lakše vari i lakše pije. Majka svih recepata je naravno: jos jedno pivo!
