Iskićena
znamenjima smrti gusarska zastava, zvana Džoli Rodžer, bila je upozorenje
žrtvama da bi im bolje bilo da se predaju bez borbe. Iako je ispunjavala mornare
užasom, manje su je se plašili nego jednostavne crvene zastave koja je
nagovještavala smrt svima koji je vide. Ovaj krvavi steg značio je da pirati
neće imati milosti ni prema kome u predstojećo bici. No, predanje ,,Veselog
Rodžera” obično bi poslužila svrsi.
Neke su posade srčanao branile svoje brodove , ali više je bilo sklonih predaji,
čak i tome da se i same pridruže gusarima.Na smrt iscrpljeni i ionako na rubu
pobune, mnogi su mornari na gusarenje gledali kao na život pun slobode, pa možda
i bogatstvo, sa tek zanemarljivom mogućnošću da budu uhvaćeni.
Uz zastrašujuću eksploziju i oblak dima gusarski top otvara napad. Dobro naciljano zrno iz muskete obara kormilar, ali brod plovi dalje bez upravljanja. Glavno jedro pada na palubu dok pirati srljaju na žrtvu. Suočena sa tako silovitim nastupanjem, većina mornara nije bila sklona da prkosi gusarima koji su navaljivali na palubu u bljesku oružja i uz urlike pune užasnih prijetnji. Malo je bilo posada koje su pružale otpor. Oni koji bi se odlučili na takav korak suočili bi se sa, kao žilet oštrim mačevima, prekaljenih ubica. Jedini način da se uspješno odbije gusarski napad bio je da se izbjegne bitka prsa u prsa. Neki članovi posade zabarikadirali bi se u najjačem dijelu broda i odatle bi uzraćali hicima iz vatrenog oružja.