Gusari
(takođe pirati) su pljačkaši koji vrše razbojništvo na moru a, ponekad i na
obali. Gusarenje (piraterija) je nastalo još u antičkim vrenima ali se najviše
raširilo tokom 17.v. Danas gusri najviše djeluju na Tihom i Indijskom okeanu.
Bukaniri su
bili bivši robijaši, razbojnici, odbjegli robovi i obični ljudi iz Evrope koji
su se naselili uglavnom na Hispanjoli. Živjeli su od lova na divlje životinje
čije su meso sušili
na vatrama zvanim
bobucan(odakle dolazi njihov naziv) koje su prodavali brodovima u prolazu. Neki
su uzgajali duvan koji je na tom zemljištu izvrsno uspjevao. Neki su željni brze
i velike zarade otiskivali na more u čamcima i u velikim grupama napadali
španske brodove s dragocjenim teretima postavši
gusari. Francuski bukanir Veliki Pijer
(fr.Pierre le Grand)je oko 1650. sa jedinim brodićem i tridesetak ljudi zauzeo
admiralski brod španske flote koji je prevozio zlato. Nakon 1630. većin bukanira
prelazi u Tortugu i ona postaje stjecište najgoreg evropskog ološa koji se želi
brzo obogatiti. Godine 1633.
Francuzi su pokušali
na Tortugi organizovati trgovinu crnim robljem dovedenim iz Afrike no ona nije
zaživjela i 1635. se potpuno ugasila. Iste godine Španci su ponovo osvojili Tortugu
d bi je opet
napustili jer je ostrvo bilo premalo da bi za
njh imalo stratešku važnost. Engleski i francuski gusri su tada ponovo
naselili ostrvo a uskoro su im se pridružili nizozemski. Španci su zbog toga
1638. ponovo napali ostrvo ali su ovog puta bili poraženi.Od 1640.
gusari i bukaniri na Tortugi su se međusobno nazivali Bratstvo obale. Španci su
ponovo napali i osvojili Tortugu 1654. no gusari i bukaniri su se vratili već
sljedeće godine s namjerom da nastave svoje pljačkaške poduhvate. 1660. iz
Francuske je na Tortugu stigao guverner koji je preuzeo vlast na ostrvu. Godine
1670. vrijeme bukanira je počelo prolaziti a Tortuga se pod francuskom vlašću
počinje okretati zakonu. Gusari s Tortuge prelaze u službu francuskog kralja i
do 1685. vrijeme bukanira se
završilo.
Korsari (lat cursarius nastalo od riječi cursus ,što znači vožnja, plovidba) su bili pljačkaši na moru u službi, za razliku od gusara, koji su pljačkali za svoj račun. Korsari su najčešće bili bivši gusari ili civali koji su imali brodove i koji su napali trgovačke brodove ili koloije onih zemalja koje su bile u ratu sa zemljom koja im je pružala zaštitu. Za svoje napade su dobijali dozvolu u obliku Kraljevskog ili Gusarskog pisma koja im je garantovala da u slučaju zarobljavanja neće biti obješeni nego da će se prema njima odnositi kao prema ratnim zarobljenicima koji će biti pušteni uz otkup ili razmjenu.
Uida- jedina otkrivena olupina gusarskog broda iz Zlatnog doba gusarstva.
,,Ples na konopcu” bila je kazna za gusare uhvaćene i osuđene za njihova zlodjela. Ples o kome je ovdje rijč nije ništa drugo do ples smrti na kraju dželatskog užeta. Pirati su o pogubljenjima zbijali šale , no, takva bi razmetljivost po pravilu, pred vješalima nestala. Ipak, vjerovatnije je bilo da će gusari stradati od neke od brojnih opasnosti kojima je bio ispunjen njihov život na moru nego da će završiti na gubilištu. Većina nije stala pred lice prevde, a neki od osuđenih naknadno su pomilovani. Privatirima koji bi pali u ruke neprijatelja prijetilo je samo zatočeništvo, uz mogućnost da im neka buduća razmjena donese slobodu. Ali, mnoge je privatire pomisao na utamničenje ispunjavala starhoma jer su zatviori bili prava legla bolesti iz kojih mnogi nisu izašli živi.
Neke gusarske posade imale su pravila ponašanja kojih su se svi pridržavali. Sljedeće odredbe, preuzete su iz knjige Čarlsa Džonsona o piratima iz 18.v. najpoznatije su:
Svaki čovjek ima pravo glasa o tekućim pitanjima; jednak
udio u svježim namirnicama i žestokom
piću.
Niko se ne karta i ne kocka u novac.
Svjetiljke i svijeće se gase u osam
časova uveče.
Musketa, pištolj i mač da se održavaju čisti i spremni za upotrebu.
Družina ne prima žene i dječake.
Napuštanje broda tokom bitke kažnjava se smrću ili izbacivanja na pusto ostrvo.
Koga neprijatelji zarober po njega se ne ide.