Neke do najvećih svjetskih civilizacija rođene su oko Sredozemnog i Egejskog mora. Za nevolju ljudi starog vijeka, te iste vode bile su i dom morskih pustahija. Egejsko more, u središtu grčkog svijeta, piratima savršeno je odgovaralo. Skrivali su se među njegovim bezbrojnim ostrvcima i uvalama odakle su iz sigurnosti mogli da vrebaju trgovačke brodove u prolazu. Gusarenje je bilo u mnogome olakšano ovim drevnim razbojnicima time što su se trgovačke lađe onog vremena držale obale i nisu izlazile na otvoreno more. Gusarima je bilo dovoljno da samo strpljivo čekaju na prometnom trgovačkom putu i vrijedna nagrada ubrzo bi se pojavila iz susjednog predgorja. Pirati su napadali i sela otimajući ljude da bi potom tražili otkup ili ih prodali u roblje. Kako je rasla moć grčkih gradova-država , oni su gradili flote ne bi li suzbili gusarsku napast.
,, Uplovljavaj i istovaruj, vaš je tovar već prodat!” Ovom je porukom egejska luka Delos privlačila trgovačke brodove-gusare. Ta je uskomešana luka bila I dio velikog Rimskog carstva koje je bilo u naponu od oko 200.g.p.n.e.-476.g. Na deloskoj tržnici pirati su prodavali otete robove i ukradene tovare bogatim Rimljanima. Ali u prvom vijeku p.n.e. gusari su postali ozbiljna prijetnja za trgovačke brodove po Sredozemlju. Kada je gusarenje konačno ugrozilo čak dovoz žita u Rim, narod je zahtijevao da se nešto preduzme. Godine 67.p.n.e. ogromna flota pod zapovjedništvom Pompeja Velikog savladala je gusare na moru, a kopnena vojska je udarila na njihovo uporište u Kilikiji. Ovaj pohod rijšio je trenutne nevolje Rima, ali su
gusari ostali stalna opasnost.
Pomaljajući se na obzorju, vikinško jedro utjerivalo je strah u srca ljudi sjeverne Evrope 9.v. Ono je nagovještavalo da će se opaki vikinški gusari uskoro iskrcali u blizini. Ovi strašni skandinavski ratnici vrebali su brodovlje i umjeli da poharaju sela duboko u unutrašnjosti kopna. Još od davnih vremena skandinavska plemena nastanjena na obali živjela su pljačkajući trgovačke lađe u prolazu. Kada su počeli da prelaze otvoreno more, za očekivanje je bilo da će se usmjeriti i na najbliže obale drugih zemalja. Vikinški su brodovi lutali Sjevernim morem u potrazi za plijenom sijući strah i unoseći metež gdje god pristanu. Vikinzi nisu bili prvi, a ni posljednji , razbojnici sa sjevera. Dok je samo bilo trgovačkih brodova koji su nosili dragocjene tovare, ni pirate nisu bili daleko.
Nakon Kolumbovog otkrića Amerike 1492. najveće pomorske sile toga vremena Španija i Portugalija krenule su stvarati koloniju u Južnoj i Srednjoj Americi(ili Zapadnoj Indiji, kako ju je Kolumbo nazvao). Najviše kolonija osnovala je Španija dok se Portugal više orjentisao na trgovinu u Indijom i dalekim Istokom. Porobivši srednjeameričke domorodačke narode Inka, Maje i Asteka Španci su stekli kontrolu nad brojnim rudnicima plemenitih metala.Zbog velikog rasta španskog bogatstava i druge evropske države počinju osnivati kolonije na Karibima 16. i početkom 17.v. širom Kariba nastaju kolonije Engleske, Francuske i Nizozemske a krajem 17.v. i Danske. No, u poređenju sa španskim kolonijama sve su druge bile malobrojne i slabo razvijene. Veliko klasično doba gusarstava trajalo je od 1560. do 1720. Gusari su bili najuspješniji od 1640. do 1680.g. Suparništvo među kolonijama i želja za trgovačkom nadmoći dovodili su do čestih ratova.Dva najpoznatija gusarska središta na Karibima bili su ostrvo Tortuga nakon
1640. i grad Port Rojal na ostrvu Jamajka nakon 1655.g.
Gusarski napadi, najčešće na velike brodove, udvostručili su se tokom 1990-tih i u prosjeku ih je oko dvjesta godišnje. Tokom 1998. u gusarskim napadima je ubijeno šezdeset sedam članova posade, svi osim jednog u vodama Azije, gdje š i odigrava gotovo tri četvrtine svih gusarski napada. Gusari se obično prikradaju noću u gliserima koji su dovoljno malih da ih brodski radari ne primjete , i na brod ulaze otpozadi. Naoružani puškama i mačetama spremni su i da ubiju za malu korist, pa čak i za brodsku užad ili novac iz brodske blagajne. Zbog toga je posadi većine kompanija strogo naređeno da udovoljavaju zahtjevima napadača.
