POP ART
Andy Warhol uskoro će njujoršku scenu obogatiti novim pojmom - pop art. Pop umjetnici radili su likove koje je svatko mogao prepoznati - stripove, vrtne stolove, hlače, poznate ličnosti, tuš kabine, hladnjake, boce Coca Cole - sve one sjajne moderne stvari koje su ostali umjetnici uporno izbjegavali čak i primijetiti. Tako 1962. Warhol otkriva da je limenka s Campellovom supom čudesna u svojoj banalnosti.Vodio se principom - mnogo je lijepo, jako mnogo je jako lijepo. Ideju neselektivnosti Warhol nije primjenjivao samo kada je bila riječ o sadržaju njegovih djela.
On je shvatio da ne postoji jedan medij kojim se može izraziti. Sve, baš se je dopušteno i to treba iskoristiti. Sve - to znači film, igra brbljanja koje će poslje ući u knjige i biti neka vrsta literature, zatim muzika,Rock'n'roll naravno. Warhol tako postaje na neki način vrhovnim svećenikom jednog silno senzibilnog, neurotičnog, silno urbanog i kozmopolitskog naraštaja, naraštaja koji drži da je sve, baš sve dopušteno.Pop umjetnici koristili su uobičajene vizuale koji se mogu naći u stripovima, limenkama i bocama Coca-cole kako bi izrazili formalne apstraktne odnose. Uključujući tehnike slikanja znakova i komercijalne umjetnosti u svoje radove, pop umjetnici pokušavali su kombinovati elemente popularne i visoke kulture kako bi izbrisali granice između njih.
Kritičare modernizma šokirala je upotreba tako trivijalnih tema od strane pop
umjetnika i njihovo naočigled nekritičko tretiranje istih. U stvari, pop art je
odveo umjetnost u nova područja tema i razvio je nov način prikazivanja tih tema
u umjetnosti. Glavni umjetnici u Americi bili su Roy Lichtenstein, Claes
Oldenburg, Jasper Johns, and Andy Warhol.
Roy Lichtenstein je najpoznatiji po svojim slikama baziranima na stripovima, s
temama strasti, romanse, znanstvene fantastike, nasilja i rata. U njima je
koristio tehnike komercijalne umjetnosti: projektori povećavaju točke koje rade
pištolji za špricanje boje kako bi slike izgledale kao novinski stripovi gledani
kroz povećalo.
Claes Oldenburg radio je s različitim tehnikama, uključujući crtanje, slikanje,
film, meko kiparstvo i velike skuplture u čeliku, ali njegovo
najprepoznatljivije djelo su ogromni spomenici svakodnevnih predmeta. Uzimajući
te svakodnevne predmete i predstavljajući ih izvan konteksta i u takvim
kolosalnim proporcijama Oldenburg je tjerao gledatelje da preispitaju svoje
živote i vrijednosti. Njegov rad je društveni komentar američke popularne
kulture i pristupa životu u tadašnjem društvu. Njegova djela Floor Burger, Fag
End i Giant Ice Bag neka su od njegovih velikih skulptura koje su namijenjene
izlaganju u prostorijama. Lipstick (Ascending) on Caterpillar Tracks (1969) bio
je njegov prvi spomenik načinjen za vanjsko izlaganje.
