Poslije otkrića u Budimpešti, Teslu su unajmile kompanije električne energije iz Strazbura i Pariza da poboljša njihova  proizvodna postrojenja jednosmjerne struje. U Njemačkoj i Francuskoj, je pokušao da zainteresuje investitore za svoj motor naizmjenične struje, ali bez uspjeha. Bilo je jasno da da bi realizovao svoju ideju, mora upoznati najvećeg elektro inžinjera u svijetu—Thomasa Alvu Edisona.

U 28. godini, Nikola Tesla je došao u New York i bio šokiran onim što je otkrio. "Ono što sam ostavio je bilo predivno, umjetničko i fascinantno u svakom smislu; ovo što sam vidio ovdje je mašinovano, grubo i neprivlačno. [Amerika] U civilizaciji je vijek iza Evrope" Srpski imigrant je imao četiri centa u džepu, neke matematičke proračune, skicu leteće mašine i pismo preporuke od Charlesa Batchelora, jednog od Edisonovih partnera u Evropi.

Struja je prvi put bila predstavljena u New Yorku kasnih 1870-ih. Edisonova žarulja je kreirala velik zahtjev za električnom energijom. A, njegov energetski sistem jednosmjerne struje u Pearl Ulici u donjem Manhattanu je brzo postao monopol.  Na ulicama su pojedinačni polovi nosili tuce poprečnih greda koji podržavali ulegnutih žica, te su izložene električne žice predstavljale konstantnu opasnost. Nesumnjičava djeca bi skidala polove, te sretali preranu smrt. Uprkos riziku, bogati Newyorčani su navaljivali da im domovi budu elektrifikovani, jedan od najvažnijih je bio bankar, J.P. Morgan, koji je snažno investirao u Edisona .

Ovo je bila država u kojoj je srpski imigrant ušao u Edisonovu kancelariju. Uzbuđen i uplašen da upozna svog heroja, Tesla je Edisonu pružio pismo preporuke. Čitao je: "Moj dragi Edisone, poznajem dva velika čovjeka, od kojih si jedan ti. Drugi je ovaj mladi čovjek!" Tesla je nastavio opisivati svoj inžinjerski rad koji je uradio, i planove za  motor naizmjenične struje.

Edison je malo znao o naizmjeničnoj struji i nije brinuo da sazna više. Ukratko, naizmjenična struja je Edisonu zvučala kao kompeticija. Ali, bilo je nešto drugačije oko Tesle, i Edison ga je odmah unajmio da poboljša njegove proizvodne centrale jednosmjerne struje.

Tesla je tvrdio da mu je Edison obećao 50,000 $ ako uspije, jer je mislio da je poduhvat nemoguć. Ali potencijal tako velike sume novca je moćno uticao na siromašnog genija.

I Tesla i Edison su dijelili zajedničku osobinu genija, nijedan od njih, izgledalo je, nisu trebali mnogo spavati. Edison je mogao tako danima, kratko spavajući na sofi u svojoj kancelariji. Tesla je tvrdio da su njegovi radni sati u Edisonovoj radionici bili od 10:30 prije podne do 5 prije podne sljedećeg dana. Čak i u starosti Tesla je govorio kako spava dva ili tri sata noći.

Tu je sličnost završavala. Tesla se oslanjao na momente inspiracije, opažajući pronalazak u svom mozgu u preciznim detaljima prije konstrukcije. Edison je bio pokusni čovjek koji je opisivao izume kao 5 posto inspiracija i 95 posto znoj. Edison je bio samouk. Tesla je imao formalno evropsko obrazovanje.

Bio je samo slučaj vremena kad će njihove razlike dovesti do konflikta.

Nekoliko mjeseci nakon što ga je Edison zaposlio, Tesla je objavio kako je njegov rad bio uspješno završen. Kad je Tesla pitao da bude isplaćen, Edison se začudio. Objasnio mu je kako je ponuda od 50,000$ bila izrečena u šali. "Kada postaneš pravi Amerikanac, naučićeš cijeniti američku šalu", Edison je rekao. Šokiran i ispunjem gađenjem, Tesla je odmah podnio ostavku.

Širilo se kako neobično talentovan stranac kopa jarkove da bi preživio. Investitori su prišli Tesli i pitali ga da razvije poboljšani metod lučnog osvjetljenja. Iako ovo nije bila prilika kojoj se nada, grupa je bila spremna da finansira Teslinu kompaniju. Ponosni novi vlasnik  je prišao poslu i izumio jedinstvenu lučnu lampu, prelijepog dizajana i efikasnosti. Nažalost, sav zarađeni novac je otišao investitorima, te sve što je Tesla dobio je bila gomila akcionarskih sertifikata.