Romeovu kuću vidjeli smo samo spolja. Razlog zbog kojeg je nismo vidjeli i iznutra ne bismo znali navesti. Natpis koji je bio na kući glasio je: "OH! DOV'E ROMEO?.............................................................. TACI,HO PERDVTO ME STESSO, IO NON SON QVI E NON SON ROMEO, ROMEO E ALTROVE." (prevod, na žalost, nemamo)

Nakon toga otišli smo do Julijine kuće (kuća potiče iz 12. vijeka i u njoj je živela porodica Capuleti). Priču nadamo se da znate, o svađi porodice Capuleti i Scaligheri, obrađuje se kao lektira u srednjim školama ali i mnogobrojni filmovi su nam prikazali tragičnu sudbinu zaljubljenih. Shakespear je ovjekovječio tu tragičnu legendu u drami "Romeo e Juliet".  

Lagani ulazak kroz kapiju u dvorište... Iznenadjeno smo zastali-zidovi kuće bili su popunjeni papirićima, ljubavnim porukama, imenima velikih ljubavi. Na scenu ponovo stupaju "zaljubljene djevojčice". U velikoj brzini se razmjenjuju olovke, papirići, pišu se imena. Postoji vjerovanje da ako se stavi papirić sa imenima, ti parovi će ostati zauvijek zajedno.

 Sljedeće što smo uspijeli primjetiti u gužvi i naletu koji nas je bez kontrole nosio,ugledali smo bronzani Julijin kip. Naravno prići se nije moglo jer su svi žurili da uhvate Juliju za ruku ili bilo koje drugo mjesto (po vjerovanju treba uhvatiti Julijinu ruku i zamisliti, po mogućnosti, ljubavnu želju i ona će se ostvariti).

 Lagano smo počeli ulaziti u kuću (naravno oni koji su željeli i platili). Stepenice su vodile na prvi sprat, postoji još jedan (da napomenemo, slikanje sa blicem je zabranjeno, postojali su ljudi koji su vodili evidenciju o tome). Na zidu je stajala slika, dvoje zaljubljenih leže mrtvi jedno preko drugog. Tu je bio i starinski kamin, veliki sto, dvije starinske stolice. Drugi sprat predstavljao je sobu-najvažnija stvar bio je Julijin krevet.

A sada najvažnije što smo ostavili za kraj opisivanja kuće bio je Julijin balkon. Svi su žurili da samo zakorače na njega, svi su željeli da se bar na trenutak stope sa cjelokupnom pričom, da osjete u potpunosti tragičnu legendu.  

Nakon toga imali smo i slobodno vrijeme, ograničeno naravno (odlučeno je u koliko sati svi trebamo biti ispred Amfiteatra, spremni za polazak). Prošetali smo ulicama Verone, malo razgledali izloge, neko je sebi i kupio neki suvenir. Vidjeli smo i "Stub srama" na trgu (Tu su nekada izvodili grešne žene i kažnjavali ih, javno!)

 NEXT