U Savjetu sam bila od 2002. do 2006. godine.

Koje su akcije, po tvom mišljenju, obilježile taj period?
 

Bili smo zaista mnogo aktivni, ali izdvojila bih akcije „Jedan slatkiš - jedno dijete“, zatim volontiranje u ustanovama kao što su Dom Rada Vranješević, centar Zaštiti me, dr Miroslav Zotović, Gerijatrija...

Takođe smo učestvovali na „Danu srednjoskolaca“, gdje sam ja vodila ekipu ispred Gimnazije (2003, ’04, ’05 god.). Savjet je pomagao i u organizovanju „Dana profesionalne orijentacije“, kao i u vođenju izostanaka učenika tokom cijele školske godina. Oni sa najmanje izostanaka su, za nagradu, išli na jednodnevni izlet (Sarajevo, Višegrad).

Naravno, ističem i sajmove Mali Inost i sajam knjige, na kojima smo učestvovali sa multimedijalnom sekcijom, prof. Grbića.

Pored praćenja izostanaka i „Dana profesionalne orjentacije“, koje ste još aktivnosti sproveli konkretno unutar škole?
 

Praćenje izostanaka je definitivno bila jedna konstantna akcija koja je trajala tokom cijele godine, a pored toga smo organizovali školske zabave, saradnja sa kraguevačkom Gimnazijom je takođe bila naše zaduženje, zatim prikupljanja pomoći učenicima kojima je potrebna...

Kakva je bila saradnja sa upravom i Savjetom roditelja?
 

U planu su nam neke akcije tipa sportskih takmičenja, koja uvijek okupe veliki broj učenika. Kroz te akcije ćemo promovisati rad Savjeta.

Kakva je saradnja sa Savjetima učenika drugih srednjih škola, u Banjaluci i šire?
 

Pa, u principu dobra. Od uprave smo dobili sve što smo tražili, mada nismo mnogo ni tražili.

Savjet je bio još u razvoju kad si se ti uključila, da li je bilo pomoći od strane nekih organizacija?
 

Naravno, išlo se na razne edukacije u Sarajevo, Mostar, Tuzlu, a pomagao nam je i OKC. Kasnije, nastankom BLUS- a (banjalučka unija srednjoškolaca), radili smo u saradnji sa njima, ali i saradnja sa OKC- om je ostala na nivou.